Kako izabrati četinare?

Za naše vrtove obično biramo četinare sporog rasta, mada i oni stalno rastu celog svog života i na kraju svi postaju relativno veliki pa se mora ostaviti uvek dovoljno prostora za njihov horizontalni odnosno vertikalni razvoj.Oni postoje u raznim oblicima krošnje: stubasti, konusni ili piramidalni, loptasti, puzeći (koji se obično i ožljavaju tokom svog rasta) ili viseći (žalosni) koji su najčešće kalemljeni na stubastu formu. Pored varijacija u oblicima postoje i uobičajene varijacije u bojama, kao i šareni sa belim ili žutim prelivima koji se obično postavljaju u senovito mesto kako bi ga razveselili svojim svetlucanjem.

Kleke (Juniperus) su najpopularniji četinari u svetu i nalaze se u svim klimatskim zonama, imaju najviše različitih oblika i boja. Svi njegovi delovi imaju veoma prijatnu aromu (setite se klekovače). Više im prijaju alkalna zemljišta mada tolerišu i kisela, a dobro uspevaju i na siromašnim zemljištima. Obožavaju dosta sunca. Kao uspravne forme najpopularniji su, Juniperus virginiana ‘Skyrocket’ zona 2 (za objašnjenje zona vidi priliog), J. comm. Hibernica, J. scop. Blue arrow, potom J. chinensis (zone 3) Gold cone, J. chin. Blue point, i mnogi drugi. Većina puzećih formi su selekcije Juniperus horizontalis (zone 2) i čine odličan pokrivač tla.

Tuje su kod nas najpopularnije a od kleka se razlikuju po svojim, umesto igličastim, ljuspastim a složenim kao krljušt listićima. Najčešća je Thuya occidentalis (zona 3). Podnosi laku senku. Zahteva puno vlage, ali ne podnosi previše vlažna zemljišta tokom zime. ‘Fastigiata’ (zona 2) je stubasta a više konična ‘Smaragd’ (zona 3 ) koja je sjajno zelena tokom cele godine. Loptaste forme su ‘Little Giant’ (zona 2),Golden globe, Tiny tim. Sem njih popularne su i Rheingold, Spiralis, i više nego brojne druge. Za malo toplije krajeve su T. orientale, (zona 6) i, T. plicata (zona 5) koje takođe imaju veliki asortiman oblika i boja.

Chamaecyparis je na sredini između kleke i tise, sa lišćem kao iglice, često lepezasto složeno. Vrlo je dobre izdržljivosti (uglavnom zone 3 i 4), nudi sličan asortiman formi kao kleka, ali traži ocedito ali vlažno zemljište kao tuje. C. pisifera ‘Boulevard’ (zona 4) je koničan sa plavkasto srebrnim lišćem dok je C. p. ‘Filifera Nana’ (zona 3) spororasući četinar sa tamno zelenim listovima, C.p. ‘Nana Aurea’ ima zlatasto lišće i vremenom dobija oblik proširene kupe. Na kraju, vrlo popularni C. lawsoniana nudi ogroman asortiman oblika i boja ali ga je moguće saditi u nešto blažoj klimi jer pripada zoni 6.

Tise (Taxus) uglavnom postaju ogromna drveća ali im je rast veoma spor, tako da mnogo dekada imaju prihvatljivu veličinu. Sem toga izuzetno dobro podnose orezivanje i ako se ono sprovodi redovno, mogu zauvek imati prihvatljivu veličinu i oblik. Nenadmašna je kako za ograde tako i za topiare. Njene ravne a tamno zelene iglice i crvene bobice (na ženskim biljkama) , je čine četinarem koji se najlakše prepoznaje i voli. Sve tise podnose senku a smetaju im zimski vetrovi koji lakše isušuju njine relativno široke iglice, te je treba postavljati na zaštićena mesta. Japanska T. cuspidata je najotpornija (zona 3), i ima različite minijaturne, uspravne i konične forme. Engleska tuja T. baccata nudi više varijeteta uključujući i zlatasto lišće ali je manje čvrstoće (zona 6). Hibrid između njih dve T. X media, npr. ‘Hicksii’ je otporniji (zona 4) i postaje sve popularniji.

Smrče (Picea) rastu veoma velike i samo redovnim orezivanjem mogu da zadrže veličinu koja odgovara vašem vrtu i podnose različita uključujući i veoma vlažna staništa. Nažalost znatno su osetljivije na razne lisne i štitaste vaši. Postoje i spororastuće forme od kojih je najpopularnija i izuzetno otporna (zona 1) P. glauca ‘Conica’, koja se nekada naziva i P. g. ‘Glauca’. Ima izuzetno gustu koničnu krošnju sa svetlo zelenim izbojcima. Postoje i varijeteti sa plavim iglicama P.g. Sanders blue, Alberta blue ili Arnesons blue ili sa zlatnim izbojcima Rainbow end. Treba ih čuvati od jakog zimskog sunca. Od srebrnih smrča popularna je P.pun.Glauca i globosa.Još neke male loptaste forme su: P.abies Compacta, P.a.Tompa i P.a. Litle gem.Na kraju, sibirska smrča (P. omorika) ima divnu gustu loptastu formu, ‘Nana’ (zona 3).

Bor (Pinus) nas obično asocira na visoko drveće, mada i on ima vrste sa vrlo popularnom prirodno loptastom formom, Pinus mugo mugo, (zona 2). Da bi dobio kompaktniju formu potrebno mu je orezivati jednogodišnji prirast, kada je u fazi “sveće”, skraćujući je na polovinu krajem proleća. Sem njih postoje i minijaturne forme P. strobus fastigata i P. silvestris fastigata (zona 2). Teže se može naći ali je izuzetno atraktivan i kalemljeni “žalosni “ beli bor P.s. “pendula”.
Jela (Abies) je slična smrči ali bez značajnog asortimana malih formi.