Proglašena najzelenija prestonica sveta za 2020. godinu
O temi zagađenja vazduha u našoj zemlji govori se tek od skoro. Slučajno ili namerno godinama zanemarena tema, došla je u sam pik svih novinskih članaka tek prošle godine kada je naša prestonica proglašena za najzagađeniji grad sveta. Mesecima se ime prestonice nalazilo na ne tako laskavom mestu liste najzagađenijih gradova.
Sedamdesetih godina prošlog veka situacija je bila značajno drugačija – Beograd je bio jedan od najzelenih gradova u Evropi. Nemar, odsustvo zakona u oblasti zaštite životne sredine ili neprimenjivanje onih koji su bili na snazi, loše ekonomske i političke okolnosti, nedovoljno svesti i brige o okruženju uzrokovali su da Beograd umesto titule najzelenijeg grada ponese titulu najzagađenijeg.
Na rang listi “Deset najzelenijih gradova sveta 2020” kanadsko-američke konsultantske agencije Resonance, Beč je zauzeo prvo mesto. U cilju utvrđivanja najzelenijih gradova sveta, analizirano je više od 100 gradova prema kriterijumima koji se odnose na udeo parkova i zelenih površina u ukupnoj površini grada, korišćenju obnovljive energije, kvalitetu vazduha, ponudi gradskog prevoza, i sl. Prema statističkim podacima konsultantske agencije Resonance, u Beču svakih 15 dana “nikne” po jedan park! Takođe, Beč je jedan od retkih gradova koji na svojoj teritoriji ima nacionalni park.
Na listi se osim Beča nalaze i Minhen i Berlin, koji su zauzeli drugo odnosno treće mesto. Prate ih Madrid, Sao Paulo, Mančester, Lisabon, Singapur i Amsterdam. Vašington, prestonica Sjedinjenih Američkih Država, na začelju je među deset najzelenijih gradova. Srpski gradovi nisu na listi.
Najzeleniji grad u Srbiji
Država se povećavala i smanjivala, a nezvanični epitet najzelenijeg grada, zadržao je Sombor. Prema neslužbenim podacima, drvorede duge oko 120 kilomenara formiralo je blizu 20.000 stabala. Odnosno oko 10% ukupne površine Sombora čine parkovi i zelene površine.
Najveće zasluge za ozelenjavanje Sombora poneo je Čihaš Beneu koji je 1887. godine izabran za gradonačelnika ovog vojvođanskog gradića. Posebno je bio angažovan na podizanju parkova i sadnji drvoreda. U akciju je uključivao i stanovništvo, kojem su po sniženim cenama prodavane sadnice iz gradskog rasadnika. Priča se da je svako jutro obilazio grad, i u notesu vodio evidenciju o mladim sadnicama, kojih je bilo više od 2.000 i da bi odmah, čim bi primetio da neka od njih ima patogene, zvao baštovana.
Kad prolazite somborskim ulicama imate utisak da šetate kroz zeleni tunel, jer se grane stabala sa obe strane ulice dodiruju. Pre desetak godina kada je glavna ulica rekonstruisana, posečeno je šezdesetak stabala platana, starih više od pola veka. Odluka o seči izazvala je burne reakcije, ali su platani ipak uklonjeni, a umesto njih sade se crveni hrast i bođoši. Sada se potencira izrada katastra zelenila, da bi se tačno utvrdilo čime Sombor raspolaže.
Simbolika i stvarno značenje sadnje drveća ima univerzalnu snagu u svakoj kulturi i svakome društvu na Zemlji; to je način na koji pojedinci mogu sudelovati u stvaranju rešenja za ekološku krizu. Veliki francuski maršal Lyautey jednom je rekao svome baštovanu da posadi drvo. Baštovan je odgovorio da drvo raste sporo i da neće dosegnuti punu zrelost još stotinu godina. Maršal je odgovorio: ‘U tom slučaju nemamo vremena za gubljenje – posadite drvo još ovoga popodneva”